Najljepše ljubavne pjesme 

Volim te (Paul Éluard)

 

Volim te zbog svih žena koje nisam upoznao

Volim te zbog svih trenutaka koje nisam proživio

Zbog mirisa otvorenog mora i mirisa toplog kruha

Zbog topljenja snijega, zbog prvih cvjetova

Zbog čistih životinja koje čovjek ne plaši

Volim te da bih volio

Volim te zbog svih žena koje ne volim

 

Tko me odražava ako ne ti sama; ja sebe vidim tako malo

Bez tebe ne vidim ništa osim puste prostranosti

Između nekada i danas

Bilo je svih tih smrti koje sam prešao po slamci

Nisam mogao probiti zid svog ogledala

Morao sam naučiti riječ po riječ život

Kako se zaboravlja

 

Volim te zbog tvoje mudrosti koja nije moja

Zbog zdravlja

Volim te usprkos svemu što je samo iluzija

Zbog tog besmrtnog srca koje ne posjedujem

Mislila si da si sumnja, a ti si samo razlog

Ti si veliko sunce koje mi se penje u glavu

Kad sam siguran u sebe.

 

Zavjet (Marceline Desbordes-Valmore)

 

Idole mog života,

Moj mučitelju, moje zadovoljstvo,

Reci, slaže li se tvoja želja

S mojom žudnjom?

Kako te volim u svojim sretnim danima,

Želim te voljeti zauvijek.

 

Daj mi nadu;

Ja ti je zauzvrat nudim.

Nauči me postojanosti;

Ja ću te naučiti ljubavi.

Kako te volim u svojim sretnim danima,

Želim te voljeti zauvijek.

 

Budi jedino sjećanje

Srca koje te obožava;

Obećavam ti još

Sve što imam od budućnosti.

Kako te volim u svojim sretnim danima,

Želim te voljeti zauvijek.

 

Prema tvojoj duši privučena

Najslađim osjećajima,

Na tvojim obožavanim usnama

Dopusti mi da još jednom kažem:

Kako te volim u svojim sretnim danima,

Želim te voljeti zauvijek.

 

 

Ono što volim više od života, to si ti (Eugène Goubert)

 

Volim cvijet koji će procvjetati,

Novu travu i rastuće lišće,

Leptira, sliku užitka,

Pjesme ljubavi ptica iz šikare;

 

Volim sanjariti kada dan bježi

Kraj potoka koji nježno šumi,

Volim zvijezdu, vjesnicu noći,

Čiji zraci tješe prirodu;

 

Volim kristalno plavetnilo jezera,

Volim u dolini pjesme pastirice.

Planinu pokrivenu snijegom zlatom sunca,

Večernji odjek i lagani povjetarac;

 

Volim nježan glas mladog djeteta,

Bijele vlasi na čelu starca,

Volim vjetar koji zviždi kroz šumu,

Stijenu koju tuče bijesno more;

 

Ali jedino pravo blaženstvo za mene,

Misao u kojoj se moje srce gubi;

Ono što volim više od života,

To si ti, uvijek ti, samo ti!

​

​

Spavat ćemo zajedno (Louis Aragon)

 

Bilo nedjelja ili ponedjeljak

Večer ili jutro, ponoć ili podne

U paklu ili raju

Ljubavi su slične ljubavima

Jučer sam ti rekao

Spavat ćemo zajedno

 

To je bilo jučer i bit će sutra

Nemam drugog puta osim tebe

Srce sam stavio u tvoje ruke

S tvojim, kako hoda usklađeno

Sve što ima ljudskog vremena

Spavat ćemo zajedno

 

Moja ljubavi, što je bilo bit će

Nebo je nad nama kao plahta

Zagrlila sam te rukama

I toliko te volim da drhtim

Dok god ti to želiš

Spavat ćemo zajedno.

 

 

Volim me ljubavlju (François-Marie Robert-Dutertre)

 

Što volim vidjeti, što volim na svijetu,

Što volim vidjeti,

Želiš li znati?

To su tvoje lijepe oči, to je tvoj obli oblik,

To su tvoje lijepe oči,

Tvoje zaljubljene oči.

 

Što još volim, sada ću ti reći,

Što još volim

Više od bilo kojeg blaga,

To su tvoje nježne pjesme, to je tvoj nježan glas,

To su tvoje nježne pjesme,

Tužne i dirajuće.

 

Što u meni uzrokuje najslađu opijenost,

Što u meni

Izaziva najnježniji nemir,

To je vidjeti tvoje srce kako vibrira od nježnosti,

To je vidjeti tvoje srce

Kako treperi od sreće.

 

Na kraju, ako želiš odgovoriti na moju strast,

Na kraju, ako želiš

Ispuniti sve moje želje,

Do posljednjeg dana sačuvaj mi svoju dušu,

Do posljednjeg dana

Volim me ljubavlju.

​

​

Ljubav (Pierre Grolier)

 

Nježna kao mirisi koje voli tvoja kosa,

Kao nježan pogled koji mi upućuješ,

Kao dirljive riječi koje šapuće tvoje usta:

Nježnija je moja ljubav prema tebi.

 

Nježna kao rumenilo kojim se boji tvoje čelo

Kada zaklinjem se živjeti zauvijek pod tvojim zakonom,

Kao otkucaji tvog grudi koje obožavam:

Nježnija je moja ljubav prema tebi.

 

Nježna kao tvoj dah i kao tvoj osmijeh,

Kao tvoji dugi poljupci koji me ispunjavaju uzbuđenjem,

Nježna kao tvoje priznanje, jedino dobro kojem težim:

Nježnija je moja ljubav prema tebi.

 

Da, od sve sreće koja cvjeta u životu,

Od užitaka, koje je moja duša sanjala svaki dan,

Od snova, koje uljepšava tvoja draga slika:

Ništa nije tako nježno kao moja ljubav!

 

 

Vjeruješ u talog kave (Paul Verlaine)

 

Vjeruješ u talog kave,

U predskazanja, u velike igre:

Ja vjerujem samo u tvoje velike oči.

 

Vjeruješ u bajke,

U nesretne dane, u snove.

Ja vjerujem samo u tvoje laži.

 

Vjeruješ u nekog nejasnog Boga,

U nekog posebnog sveca,

U određenu molitvu protiv neke bolesti.

 

Ja vjerujem samo u satove plave

I ružičaste koje mi rasipaš

U slasti besanih noći!

 

I tako duboka je moja vjera

Prema svemu u što vjerujem

Da više ne živim nego za tebe.

​

​

Treba mi ti (Marc Delaure)

 

Treba mi ti da me zora probudi,

Da polako iziđem iz snova

Treba mi ti da pronađem san

I da nastavim nit snova

 

Treba mi ti da se jutrom dignem

Sa svom opijenošću u srcu

Treba mi ti u neizvjesnoj nadi

Za hirove sreće

 

Treba mi ti da podržiš moje pero

Da pronađem prave riječi

Treba mi ti da prođem kroz maglu

I krenem stazama koje dolaze

 

Treba mi ti u odsutnosti ili zagrljaju

Za smijeh isto koliko i za suze

Treba mi ti da izbrišem strahove

U tišini ili buci

 

Treba mi ti da probudiš moja osjetila

Miris snova, parfemi želja

Za nježne dodire nevinosti

Treba mi ti za okus života

 

Treba mi ti za moju maštu

Da sanjam sve pejzaže

Treba mi ti da preletim Zemlju

Za čuda putovanja

 

Treba mi ti za strasti i želje

Za tijelo i za misli

Treba mi ti srž užitka

Za sreću da se izgubim

 

Treba mi ti da ti priznam svoju ljubav

Ti za uživanje u tišini

Ti za noć, ti za dan

Ti za uzlet plesa

 

Treba mi ti, moja ljubavi,

Tako uvijek mislim na tebe

Riječi nedostaju, ali ne boj se

Prihvatiti priznanje bez sumnje:

 

Treba mi ti, moja ljubavi.

​

​

Čaša ljubavi (Micheline Lantin)

 

U beskrajnoj farandoli,

Pjesma ljubavi prema životu,

Na stazi sudbine, smiješim se.

 

U kolibi mojih misli,

Kišobran zvijezda na nebu.

Slatki prethodnici medenih noći.

 

Moja gola duša, lagano se odmara,

Na izgubljenim stazama sreće.

I predaje se na vratima tvoga srca.

 

U svjetlu svijeće, žuditi,

Teći rijekom tvojih poljubaca.

S dugim uzdasima zaljubljeno voljeti.

 

Strast raspaljuje naša zapaljena srca.

Odneseni delirijem ljubavi, tonemo

U oslobođenje, u dubinu naših duša.

Zajedništvo nas dvoje, naša spojnica.

 

Grli se, uspavanka našoj euforiji.

Milovati sadašnji trenutak naših ludila.

Mjesec, svjedok našeg saveza, blagoslivlja ga.

I zora ljubi naša dva usnula tijela.

 

Biti tvoja, tvoja ljubavnica, tvoja ljepotica,

Djevojka tvojih putešestvija.

Ti i ja, besmrtni duhovi,

Napojeni iz čaše ljubavi.

​

​

Volim anđela s nježnim očima (Louis Oppepin)

 

Volim anđela s nježnim očima i tamnom kosom,

Čiji me glas očarava, čiji pogled me opija!

Moja duša ima dve želje: obožavati je i pratiti je!

Kad bi me srce njezino čulo, Bog bi ispunio moje želje.

 

Od mladosti ima čarobne čari!

Gracija na njenim crtama kao prekrasno nebo sjaji;

Vrlina joj se smije, ljepota je kruni!

U proljetnom jutru ona je kraljica cvijeća!

 

Njen osmijeh je za mene zraka prekrasnog dana!

Njena graciozna gesta me zbunjuje i miluje!

Ona prolazi! ... moje srce drhti od čiste opijenosti!

U njoj sam sve položio: sreću, nadu, ljubav!

 

 

Ne volim te kao što se voli ruža soli (Pablo Neruda)

 

Ne volim te kao što se voli ruža soli,

topaz, karanfili na strijeli šireći vatru:

kao što se vole neke tamne stvari,

u tajnosti, između sjene i duše, volim te.

 

Volim te kao biljka koja ne cvjeta,

koja u sebi nosi skrivenu, svjetlost tih cvjetova,

i zahvaljujući tvojoj ljubavi, u mom tijelu živi tamno

sakupljeni miris koji se uzdigao iz zemlje.

 

Volim te ne znajući kako, ni kada, ni odakle,

volim te izravno bez problema ili ponosa:

volim te ovako jer ne znam voljeti drugačije,

 

Samo tako, volim te, bez mene, bez tebe,

tako blizu da tvoja ruka na mom prsima je moja,

tako blizu da tvoje oči se zatvaraju dok spavam.

​

​

Hvalospjev ljubavi (Jean de La Fontaine)

 

Sve u svemiru pokorava se Ljubavi;

Lijepa Psiha, podložite joj svoju dušu.

Drugi bogovi tom bogu udvaraju se,

I njihova moć je manje slatka od njegove plamene ljubavi.

Za mlada srca to je vrhunsko dobro

Volite, volite; sve ostalo ništa nije.

 

Bez te Ljubavi, koliko je očaravajućih predmeta,

Pozlaćeni okviri, šume, vrtovi, i fontane,

Nemaju draži koje nisu mlitave,

I njihovi užici su manje slatki od njenih bolova.

Za mlada srca to je vrhunsko dobro

Volite, volite; sve ostalo ništa nije.

 

​

Ako postojiš (Jean-Pierre Villebramar)

 

Nije važno što sam tužan

ako postojiš

 

što vrijede sati

ako postojiš

 

nek prolaze sati dana

sati noći

 

sati odsutnosti, pa oni vremena ponovnog susreta

ako postojiš

 

nek me obuzme umor od voljenja

ako postojiš

 

umor od postojanja

ako postojiš

 

nek sivi dani naslijede plave

ako postojiš

 

Nije važno što patim

ako postojiš

 

da patim

ako postojiš

 

da patim

ako postojiš

 

da te volim bez nade o uzvratu

ako postojiš

 

da te volim

ako postojiš

​

​

Volim te toliko, ne mogu ti dovoljno reći (Fabre d'Églantine)

 

Volim te toliko, volim te toliko:

Ne mogu ti dovoljno reći,

I ipak to ponavljam

Svaki put kad dišem.

Odsutan, prisutan, izbliza, izdaleka,

Volim te je riječ koju nalazim:

Sam, s tobom, pred svjedocima,

Ili razmišljam o tome ili to dokazujem.

 

Pisati volim te na stotinu načina

Jedini je posao moje olovke;

Pjevam te u svojim pjesmama,

Čitam te u svakom tomu.

Ako mi ljepotica ponudi svoje crte,

Tražim te na njezinom licu;

U slikama, u portretima

Želim pronaći tvoj lik.

 

U gradu, na selu, kod kuće, vani,

Tvoja nježna slika je milovana;

Ona se stapa, kada zaspim,

S mojom posljednjom mišlju;

Kada se probudim, vidim te

Prije nego što sam vidio svjetlost,

I moje srce je brže tvoje

Nego dan mojem kapku.

 

Odsutan, ne napuštam te;

Sve tvoje razgovore, ja ih naslućujem.

Brojim tvoje njege i korake;

Što osjećaš, ja zamišljam.

Kada sam opet blizu tebe,

Ja sam na nebesima, to je delirij;

Dišem samo ljubav,

I tvoj dah ja udišem.

 

Tvoje srce je sve za mene, moje dobro, moj zakon,

Ugoditi tebi je sva moja želja;

Na kraju, u tebi, kroz tebe, za tebe,

Dišem i ovisim o životu.

Moja voljena, moje blago!

Što još dodati ovom jeziku?

Bože! Kako te volim! Eh, pa opet

Želio bih te voljeti još više.

​

​

Volim te, moja ljubavi (Jean de Palaprat)

 

Kad bi znala koliko te volim,

Umirem kad te ne vidim;

Tvojim pogledima i koracima

Postavljam si najviši zakon.

 

Voljet ću te uvijek isto

Sve do vrata smrti.

Možeš vidjeti kako tvoji čari mijenjaju se,

Ali nikada moja krajnja ljubav.

 

Posjedovanje, starost, ružnoća,

Ništa ne može ugasiti žar

Koji si probudila u mojoj duši.

 

Kako bi pogrešno sumnjala!

Ah! slatka ljubavi, voljet ću te,

Čak i kad bi postala moja žena.

 

 

Mislim na tebe, moja ljubavi (Benjamin Dumur)

 

Mislim na tebe kad rastuća zora

Najavljuje sjajnu zvijezdu dana,

Mislim na tebe kad sunce oboji

Svojim zrakama brežuljke uokolo;

Mislim na tebe, moja ljubavi.

 

Mislim na tebe kad nestalna pčela

Dođe brstiti kraljicu cvijeća,

Mislim na tebe kad ptica iz šikare

Odjekuje svojim laskavim tonovima;

Mislim na tebe, moja ljubavi.

 

Mislim na tebe kad osjetljiva biljka

Na sam dodir vidi kako joj svježina blijedi,

Mislim na tebe, duša mi je još zarobljenija,

Boji se povrijediti tvoje uho i tvoje srce;

Mislim na tebe, moja ljubavi.

 

Ako bi jednog dana za najnježnijeg ljubavnika

Osjetila muke ljubavi,

Bože! Kakva sreća, vidjeti te i čuti

Tvoj nježan i sladak glas kako ponavlja zauzvrat:

Mislim na tebe, moja ljubavi!

​